Novi list 23.05.2016.

Umirovljeni ravnatelj KBC-a Rijeka dr. Maksim Valenčić: Dok je ministar liječnik, reforma ne može uspjeti

ZDRAVLJE I POLITIKA

23. svibanj 2016 14:32

Napisao: Ljerka Bratonja Martinović

Bolnica nije politička ustanova. Nigdje se ravnatelji ne smjenjuju na ovakav način, osim u zemljama s diktaturom. Bolnice moraju voditi ekonomisti s dugogodišnjim radnim iskustvom u bolnici, a funkcija ravnatelja ne smije biti podložna redovitom reizboru – upozorava dr. Valenčić

Bolnice vode politički podobni kadrovi, koji se mijenjaju sa svakom smjenom vlasti – Maksim Valenčić / Snimio N. Reberšak

Najavljena reforma zdravstva nije reforma, a potezi poput outsourcinga, reforme hitne, poskupljenja dopunskog osiguranja, uvođenja nadstandarda, neće izliječiti zdravstveni sustav kojem treba hitna terapija, upozorava Maksim Valenčić, umirovljeni riječki urolog, bivši predstojnik Klinike za urologiju KBC-a Rijeka i prvi ravnatelj riječkog KBC-a u Hrvatskoj. S liječnikom poznatim po uspješnim transplantacijama, ali i po tome što je u vrijeme štrajka liječnika prekinuo godišnji odmor da bi radio, razgovarali smo o stanju u bolničkom sustavu i greškama koje zdravstvena administracija ponavlja nastojeći ga reformirati.

Rizici outsourcinga

O rizicima outsourcinga Valenčić svjedoči na primjeru bolnice u Dortmundu, gdje je sam radio. Ujutro bi došao kombi sa spremačicama, one bi za dva sata počistile i otišle, a bolnica je ubrzo opet bila prljava do sutradan. Da je riječ o promašenom modelu, potvrđuje i primjerom švedske bolnice Sunderby, koja je početkom 2000-ih proglašena najfunkcionalnijom bolnicom u Europi.

– Tamo su tijekom prvih šest mjeseci dali kuhinju u outsourcing, ali su onda raskinuli ugovor sa zakupcem. Nekoliko mjeseci bilo je sve u redu, da bi onda kvaliteta obroka drastično pala. Dok mi razmišljamo o outsourcingu tehničke službe, u podrumu te bolnice napravili su pravu malu tvornicu, gdje proizvode čak i relativno komplicirane dijelove mehaničkih uređaja. Vrata za psihijatriju, koja pacijenti redovito razbijaju, proizvode sami – ilustrira Valenčić.

Dr. Valenčić urologiju je specijalizirao u Njemačkoj, gdje nije stekao samo vrijedno stručno iskustvo, nego se upoznao s organizacijom i funkcioniranjem primarne i specijalističke zdravstvene skrbi, a osobito bolničke. U riječku bolnicu se vratio 1984., »jasno, uz pomoć veze, jer to kod nas nikad drukčije nije išlo«. Krajem 1990. godine postao je ravnateljem KBC-a Rijeka, a nakon dvije godine mandata napustio funkciju, razočaran jer nije uspijevao uvesti promjene. Jednako su neuspješno završila i četiri njegova kasnija pokušaja da ministrima zdravlja sugerira mjere za efikasnije zdravstvo.

– Mislio sam da je nešto moguće promijeniti u sustavu, ali sam ubrzo shvatio da nije tako. Ostao sam na čelu KBC-a dvije godine samo zato što je buktao rat – prisjeća se Valenčić. Namjera mu je, kaže, bila bolnički sustav učiniti efikasnijim, ali se pokazalo da za to nije bilo sluha ni u bolnici, ni u politici. Našem su zdravstvu, kaže, potrebne 3D promjene: depolitizacija, debirokratizacija i decentralizacija. Jedna od ključnih promjena da bi bolnički sustav prestao proizvoditi dug po njemu je depolitizacija bolničkih uprava. Jedino tako, upozorava Valenčić, zdravstvo može ići naprijed.

Imamo samo vrhunske pojedince, ne i bolnicu

Dok se diže pobuna zbog novog rangiranja bolnica, Valenčić smatra da je jedna vrhunska bolnica Hrvatskoj dovoljna.

– Uz dugotrajnu negativnu selekciju, bojim se da niti jedna naša ustanova nije vrhunska. Imamo samo vrhunske pojedince. Ne bi bilo dobro administrativno ograničavati liječnike u radu, jer i u manjim sredinama ima talentiranih i dobro educiranih liječnika. Zadarski urolozi rade fantastičnu laparoskopiju, i treba im omogućiti da to rade, neovisno o statusu koji bolnica ima. Ali se događa i da liječnici neodgovorno uče i vježbaju na vlastitim pacijentima.

Kako do ušteda?

– Ovo uopće nije reforma, nego pretakanje iz šupljeg u prazno. Svakom novom ministru do sad usta su bila puna zdravstvene reforme, a osim djelomične privatizacije primarne zdravstvene zaštite, ništa se bitnog nije dogodilo. Može netko biti izvrstan specijalist, ali to ne znači da je u stanju kreirati reformu zdravstva. Osim toga, novi ministar uvijek dolazi u ministarstvo gdje praktično oduvijek rade isti ljudi. Da bi se o reformi moglo razmišljati, čovjek mora dobro poznavati unutarnju strukturu zdravstva i imati veliko iskustvo u vezi sa zdravstvenom politikom – kaže Valenčić. Hrvatskoj, dodaje, ne trebaju novi modeli. »U svijetu je sve već izmišljeno, treba samo dobro proučiti gdje se i što događa, i uz prethodnu dobru procjenu pokušati posložiti i primijeniti najbolja iskustva drugih. Postoji izreka da smokve ne rastu u Norveškoj, pa ne mora baš sve ono što je primjereno Norveškoj odgovarati i nama«, upozorava ugledni liječnik.

Četvorici ministara, od Milinovića pa nadalje, pisao je o iskustvima Švedske i Njemačke u pogledu naplate participacije za zdravstvene usluge, sustava dežurstava, fakturiranja usluga od strane bolnica. Na svim tim točkama, tvrdi, mogle bi se postići značajne uštede. Koliko se može uštedjeti na javnoj nabavi, svjedoči i sam:

– Svojedobno sam vodio objedinjenu nabavu kirurških konaca za cijeli KBC Rijeka i ustanovio da nam svi nude konce jednakog kemijskog sastava, pod različitim komercijalnim i generičkim imenima. Uspjeli smo smanjiti godišnji plan za 30 posto, za oko dva milijuna kuna. Poznati brand, čiji su mi predstavnici rekli da nam »ne mogu prodati mercedes po cijeni fiće, na kraju je toliko spustio cijenu da su na javnom natječaju dobili više od 70 posto naše narudžbe – navodi Valenčić koji nije za objedinjenu nabavu na nacionalnoj razini jer su tako šanse za korupciju, tvrdi, daleko veće.

Ministrove »packe«

Korupciju bi iskorijenio promjenom koncepta upravljanja bolnicom. Nijedna reforma neće uspjeti sve dok ministar bude liječnik, a bolnice budu vodili politički podobni kadrovi, koji se mijenjaju sa svakom smjenom vlasti.

– Bolnica nije politička ustanova. Nigdje se ravnatelji ne smjenjuju na ovakav način, osim u zemljama s diktaturom. Ministar je u zemljama razvijene demokracije uvijek profesionalni političar, a ne liječnik. Bolnice moraju voditi ekonomisti s dugogodišnjim radnim iskustvom u bolnici, a funkcija ravnatelja ne smije biti podložna redovitom reizboru jer on u protivnom ne može uspostaviti autoritet – upozorava Valenčić. Depolitizacija bolnica stručnjacima omogućava da rade svoj posao. Ovako, bolnice grcaju u problemima, a ministar dijeli »packe« za nerad i neorganiziranost.

– Činjenica je da u nekim bolnicama u 13.30 više nema nikoga. Svojevremeno sam, kao ravnatelj KBC-a Rijeka, dolazio na posao svaki dan u 7.30 i često sam otključavao vrata, a u 16 sati, kad sam odlazio, zaključavao sam vrata uprave. U početku je bilo ljudi koji su kasnili, ali je to ubrzo prestalo. O šefu klinike ili odjela ovisi sve, i način ponašanja i način rada, ali naši šefovi zbog reizbornosti ne uspijevaju ostaviti dubljega traga za sobom – smatra Valenčić.

Ozbiljno bi, kaže, trebalo promijeniti sustav specijalizacija i dežurstava. Specijalizacije su birokratizirane kao u 50-im godinama prošlog stoljeća, s petogodišnjim planovima, a liječnicima još uvijek treba »dekret« za specijalizaciju. »To je suludo, a to liječnička komora nije ni pokušala promijeniti«, upozorava Valenčić. Bolnice, dodaje, trebaju same brinuti za svoje kadrove, kao što je slučaj u zapadnoj Europi.

– U njemačkim klinikama praktično sav posao s pacijentima obavljaju specijalizanti. Oni su stvarni odjelni liječnici, a specijalisti ih nadziru i pomažu im. Vlada nepisano načelo da se uči uz pacijenta, što je najbolji mogući način učenja i tako se dobije specijalist potpuno spreman za samostalan rad. A mladi specijalisti u Hrvatskoj još trebaju raditi nekoliko godina da dostignu tu razinu. Slično je i s dežurstvima: u njemačkim bolnicama, s rijetkim iznimkama, dežuraju samo mladi liječnici, a starija služba je kod kuće, u pripravnosti. Dežurstva se ne računaju kao prekovremeni rad – navodi Valenčić. Hrvatske se bolnice, pak, razbacuju liječnicima jer dežuraju svi, iako specijalizant u dežurstvu i stariji specijalist u pripravnosti zajedno, računa riječki urolog, koštaju manje od jednog starijeg specijalista u dežurstvu. Takvom organizacijom posla vjerojatno bi se smanjio i broj operacija u dežurstvu, a stariji liječnici bili bi svako jutro u bolnici.

Previše velikih i malih šefova

– Na čelu klinika i odjela morali bi biti stručno najsposobniji, bez obzira na znanstvenu titulu i političku podobnost. Svjetski poznati kardiokirurzi Michael DeBakey i Danton Cooley nisu imali nikakve znanstvene titule, pa ni prof. Vinko Frančišković nije bio doktor znanosti. Najbolji je aktualni primjer za to kod nas dr. Branislav Kocman, sa svojim značajnim postignućima na području transplantacije. Nikako ne bismo smjeli od šefova načiniti menadžere, jer to neizbježno vodi u »overtreatment«, gdje se liječi ili operira i onda kad to nije potrebno ili je čak nepoželjno – upozorava Valenčić. U našim je bolnicama, dodaje, previše »velikih i manjih šefova«, pa bi se i tu moglo uštedjeti.

Nepotrebni pregledi

Da ga je neki od dosadašnjih ministara zdravstva poslušao, danas ne bismo imali dopunsko osiguranje, nego participaciju s godišnjim limitom bitno nižim od sadašnjih 3.000 kuna. Slijedeći primjer Švedske, Valenčić zagovara uvođenje visoke jednokratne participacije, u iznosu od 200 kuna za pregled obiteljskog liječnika, specijalistički pregled, pa i pregled u hitnoj. Pacijent bi to plaćao sve dok ne »ispuca« godišnji limit od maksimalno 1.000 kuna, a nakon toga sve bi mu usluge bile besplatne. Cilj je takvog modela, tumači Valenčić, obeshrabriti ljude od nepotrebnog odlaska liječniku i osigurati ravnomjerno raspoređen zdravstveni prihod u cjelokupnoj populaciji.

– Kod nas 1,3 milijuna ljudi, mahom starijih, plaća dopunsko osiguranje, a 800.000 oslobođeno je plaćanja. S druge strane, participacija u Švedskoj postoji i za djecu, ali samo za akutne bolesti. Tako dolazi do izražaja načelo solidarnosti u plaćanju troškova, čega kod dopunskog osiguranja nema. S participacijom od 200 kuna pacijent bi se, priznaje, teže odlučio otići na pregled, ali bi se izbjeglo da pacijent doktoru ide radi dan-dva bolovanja. S druge strane, Šveđani pacijentima ne naplaćuju participaciju ako na zakazani pregled čekaju dulje od pola sata.

A kako bolnice izvući iz minusa? »Kvaka« je, tvrdi Valenčić, u DTS-u, osnovi za obračun bolničkih usluga. Smisao DTS-a je paušalno plaćanje kvalitetno obavljenog posla, a komplikacije koje nastanu pri liječenju financijski su gubitak klinike. Kod nas je informatički software omogućio i fakturiranje komplikacija, što dramatično »napuhuje« račune koje bolnica ispostavi HZZO-u. Previše je, zaključuje, i nepotrebnih pregleda za koje su jednako krivi i »primarci« i specijalisti. U urološkoj ambulanti na Sušaku prije nekoliko godina utvrdili su da 30 posto pacijenata dolazi bez potrebe, a najčešće ih obiteljski liječnik prije upućivanja specijalistu nije ni pregledao. kraj teksta

.

.

Članak je objavljen na: http://novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Umirovljeni-ravnatelj-KBC-a-Rijeka-dr.-Maksim-Valencic-Dok-je-ministar-lijecnik-reforma-ne-moze-uspjeti

Copyright © 2009 Novilist.hr. Sva prava pridržana.

.

.

.

Categories: OBAVIJESTI LIJEČNICIMA | Napišite komentar

Healthcare reunion 2016.

Uvodno predavanje Direktora Udruge Poslodavaca u Zdravstvu dr Dražena Jurkovića 05.05.2016.:

.

.

.

Categories: OBAVIJESTI LIJEČNICIMA | Napišite komentar

Večernji list 20.05.2016.

Reforma

Evo što obiteljski liječnici traže od države

U povodu najavljene reforme bolničke hitne, pitali smo liječnike iz domova zdravlja kako bi trebalo reformirati primarnu zdravstvenu zaštitu, koji su ključni problemi

 

Liječnici primarne zaštite upozoravaju da su diskriminirani te poručuju da i oni mogu – otići u inozemstvo
Ivana Rimac Lesički

 

Obiteljski liječnici u Hrvatskoj prošle su godine odradili – 50 milijuna posjeta pacijenata, 85 posto građana posjetilo je svojeg doktora, podatak je Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U prosjeku je od svih pacijenata dvoje tjedno poslano na bolničku hitnu. No, upravo je reforma bolničke hitne prva od mjera nove zdravstvene administracije koja ne može zaživjeti bez promjena u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Konkretno, na primjer, uvođenja obveze dežurstava liječnicima koncesionarima.

Kako će oni na to odgovoriti?, jedno je od mnogih pitanja koja tek slijede. Što treba učiniti sa sustavom, koji su ključni problemi i točke reforme, provjerili smo s liječnicima primarne zdravstvene zaštite koji su upozorili na nelogičnosti svojeg položaja u zdravstvu i poručili kako i oni mogu – otići u inozemstvo.

1. U Nacionalne preventivne programe uključiti primarce

dr. Ines Balint, Samoborski Strmec

Malo je pacijenata koji će ignorirati zahtjev obiteljskog liječnika da donesu uzorke stolice kad im obrazložimo razloge. Tiskanice koje se sada šalju pacijentima su komplicirane, sitno pisane (riječ je o starijoj populaciji). Odziv nakon takvog poziva obiteljskog doktora izuzetno je visok i tako nema potrebe za tiskanicama na koje se troše milijuni kuna! Osim ušteda, postigao bi se i visok obuhvat i pad smrtnosti od malignih bolesti. Odaziv bi bio veći da HZZO ponudi smanjenje DZO polica od 25% onima koji se odazovu ili da naplati DZO više onima koji se ne odazovu, a naplata treba biti i onima kojima je DZO besplatno. Ovakav rad treba posebno vrednovati kao stimulativni dodatni dio izvan limita.

2. Pet besplatnih minuta na HRT-u za edukaciju

dr. Ljiljana Ćenan, Vinkovci

Postoji zakonska obveza plaćanja pretplate HRT-u zbog čega bi HRT trebao imati obvezu da dnevno barem pet minuta udarnog termina ustupi Ministarstvu zdravlja za promociju javnog zdravstva. To je najmanje što može vratiti onima koji ga financiraju. Liječnici (pogotovo obiteljski) sve su više pisari, a sve manje liječnici i učitelji. Pitanjem narodnog zdravlja bave se svi, najviše laici, bez ikakvih kvalifikacija, ali prepuni samopouzdanja. Političari su preslabi (vrlo često neznalice) da bi se oduprli utjecajima lobija i da bi proveli kvalitetnu zdravstvenu kampanju kojoj bi cilj bio promicanje kulture zdravlja, a ne kulture bolesti. Zabrana reklamiranja alkohola i tzv. junk fooda, standardiziranje školskih kuhinja i uvođenje obveze kuhanja u njima, tako da sva djeca dobiju barem jedan kuhani i uravnoteženi obrok dnevno, uvođenje sata tjelesnog odgoja svaki dan. Ukidanje traženja svih mogućih liječničkih potvrda kojima bi liječnik trebao potvrditi da je dijete sposobno za bavljenje plesom, plivanjem, karateom… Tko nije sposoban baviti se npr. plesom?

3. Izjednačite nas s bolničkim liječnicima

dr. Nataša Ban-Toskić, Zagreb

Danas je tek 35 posto liječnika obiteljske medicine u statusu zaposlenika. Taj relativno mali udio liječnika ostao je bez utjecaja na sustav određivanja prioriteta u pristupu rješavanja strukovnih, osobito materijalnih prava, u doslovno svim udrugama liječnika. Bolnički liječnici toliko su brojčano premoćni u svim institucijama da je realno očekivati da manjina nikada neće doći na red. Tako se dogodio nevjerojatan fenomen da su liječnici zaposlenici domova zdravlja, od kojih se u sustavu očekuje jako puno, najslabije plaćeni liječnici u sustavu. Liječnik specijalist obiteljske medicine, primarni ginekolog te primarni pedijatar imaju manji koeficijent nego bolnički specijalist. Obiteljski liječnik prvi je u kontaktu s infektivnim bolestima, psihijatrijskim bolestima i bolestima ovisnosti, prima i rješava i hitne i nehitne, akutne i kronične bolesnike, ide u kućne posjete (na vlastiti trošak jer nije predviđena naknada za prijevoz ni službeno vozilo), radi administrativne i informatičke poslove, radi poslove revizije i vještačenja „gate keaper“ potrošnje lijekova, pomagala, bolovanja te vodi registre za epidemiološka istraživanja Zavoda za javno zdravstvo i HZZO. Na žalost, u nadležnim i vladajućim strukturama, sve navedene odgovornosti, sadržaj i opseg posla, ostao je neprepoznat, tj. obavljeni rad u općoj/obiteljskoj medicini ocijenjen je dodatkom na posebne uvjete rada ocjenom 0-8%! Apeliramo da ispravite vrijednost navedenog koeficijenta tako da ga izjednačite s onim bolničkog liječnika istog stupnja kvalifikacije!

4. Platite dežurstvo po satu

dr. Morena Butković, Pula

Dnevni broj posjeta u ordinaciji obiteljske medicine u Hrvatskoj je 80-120, europski standard 25-30! Dnevni broj pregleda je 25-35, europski standard 10-15! O potrebi administrativnog rasterećenja (ispričnice, potvrde za sve i svašta, putni nalozi) koje nas guši, apeliramo već godinama, dobivamo obećanja i sve ostane na njima. U najavljenoj reformi hitnog trakta kao bitan novi organizacijski moment navodi se uvođenje dežurstava koncesionara vikendom i praznicima!? Pri tome se zaboravlja da dežurstva obiteljskih liječnika postoje! Već godinama u njima sudjeluju zaposlenici Doma zdravlja i koncesionari koji to žele. Uvođenje obveze dežurstava neće riješiti problem bolničke hitne. U mnogim europskim zemljama nema obveze dežurstva. Nije jasno zbog čega se u RH obveza dežuranja želi uvesti samo za ugovorne obiteljske liječnike, zašto se ne omogući nezaposlenim kolegama, umirovljenima kojima treba financijski dodatak na niske liječničke mirovine da također konkuriraju za rad u dežurstvima, ali i drugim liječnicima u sustavu koji to žele. Ovo dodatno opterećenje narušit će kvalitetu i opseg svakodnevnog rada s pacijentima koje ni danas nije zadovoljavajuće s obzirom na to da imamo 3-5 minuta po pacijentu. Hoće li biti nužno uvesti liste čekanja i u ordinacijama obiteljskog liječnika?

5. Nova uloga Domovima zdravlja

dr. Mario Malnar, Vinkovci

Domovi zdravlja trebaju postati dijagnostički centri i tako pomoći dodatnom rasterećenju bolnica, a ujedno približiti osnovnu dijagnostiku pacijentu. Trebaju imati ulogu koordinacije organizacije zdravstvene zaštite na primarnoj razini (grupiranu skupu dijagnostiku koju bi svi koristili, npr. UZV pa i terapiju, npr. male kirurške sale za zahvate koji se mogu odraditi u PZZ-u). U drugim zemljama EU pacijenti ne idu na kirurgiju za male zahvate – to rade kod obiteljskog liječnika. Dom zdravlja mogao bi biti dobar koordinator palijativne skrbi te dobar organizator konzultativnih specijalističkih ambulanti, na primjer dva puta mjesečno dolazi bolnički konzultant u dom zdravlja. Dom zdravlja treba dočekati završenog doktora medicine s fakulteta, imati za njega pripremljen i organiziran stan, beneficirani staž, mogućnost planiranja specijalizacije i ambulantu u koju će on moći nakon specijalizacije raditi, uz njegovo suglasje, a ne nasilno kao sada.

6. Koncesije u nasljeđivanje

dr. Leo Bressan, Rijeka

Primarna zdravstvena zaštita uvijek je bila omiljena igračka svakog novog ministra. Tako je, nakon provedene djelomične privatizacije primarne zdravstvene zaštite, uvedena i precizno tržišno orijentirana kategorija i u zdravstvo – koncesija, s nepripremljenim terenom i nelogičnim ograničenjima: koncesija je “dopuštenje” centralne države nekom poslovnom subjektu da za stjecanje vlastite dobiti može koristiti određena javna dobra. No, u zdravstvu nije utvrđeno o kojim se javnim dobrima radi – zdravlju, bolesti ili sustavu osiguranja zdravstvene zaštite stanovništvu. Pojam koncesije u zdravstvu je dodatno osakaćen zabranom koncesionaru da stekne dobit (što je primarna zadaća postojanja koncesije), ali uz zadržanu obvezu plaćanja reketa centralnoj državi za svoje postojanje, a ne za korištenje nečega što nije određeno i utvrđeno. Jedini korak koji bi omogućio održavanje koncesija kao oblika trajnog i stabilnog pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu bila bi mogućnost prenošenja vlasništva ordinacije i posljedične koncesije na novog, mladog, visokoobrazovanog stručnjaka koji bi nastavio tradiciju i način rada koje je postavio sadašnji koncesionar i koji su usklađeni s potrebama građana koje ima u skrbi. Mogućnost prijenosa koncesije na mladog liječnika koji bi bio zaposlen u ordinaciji zadnjih godinu dana, prije odlaska u mirovinu aktualnog koncesionara, bilo bi jedino održivo rješenje u korist ne samo kvalitete stručnog rada već i vraćanja povjerenja stanovništva u zdravstveni sustav.

7. Palijativna skrb – organizirati i platiti edukaciju

dr. Petar Strinić, Imotski

Zašto će obiteljski liječnik zadnji otići u inozemstvo? Koja je razlika u operaciji žuči Hrvata, Irca ili Nijemca? Obiteljski liječnik tijekom 10 ili 20 godina rada stvara suptilne poveznice s okolinom u kojoj živi i radi, a koje su bitne za njegov rad i povjerenje pacijenata. U novoj sredini sve to treba ponovno godinama graditi živeći i radeći u novoj sredini. Uloga obiteljskih liječnika zaposlenika doma zdravlja u palijativnoj skrbi demotivirajuća je jer u većini slučajeva svojim novcem plaćaju odlazak u kućne posjete, dodatni rad im nije plaćen, a edukacije uglavnom nisu ni organizirane ni plaćene. Stoga treba specijalizaciju iz obiteljske medicine izjednačiti sa svim ostalim specijalizacijama, svi stručnjaci koji dolaze u kontakt s palijativnim bolesnikom i njegovateljima moraju proći temeljnu edukaciju iz palijativne skrbi, palijativni kućni posjet može naplatiti samo osoba ili tim koji je educiran. Većina palijativnih bolesnika želi umrijeti u svom domu – da bi se to omogućilo nužno je povećati potporu timu obiteljske medicine – od edukacije do omogućavanja većeg broja sati rada kućne njege ili sestre iz tima.•

 

100

je prosječni dnevni broj posjeta u ordinaciji obiteljske medicine u Hrvatskoj. Preciznije, ovaj je broj između 80-120 dok je europski standard 25-30! Dnevni broj pregleda je 25-35, europski standard 10-15! Na potrebu administrativnog rasterećenja (ispričnice, potvrde za sve i svašta, putni nalozi) , obiteljski liječnici apeliraju već godinama, dobivaju obećanja i sve ostane na njima

50

milijuna posjeta pacijenata obiteljski liječnici u Hrvatskoj odradili su prošle godine. Svojeg doktora lani je posjetilo 85 posto građana, podatak je Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje

Categories: OBAVIJESTI LIJEČNICIMA | Napišite komentar

Novosti u reumatologiji

Opatijas 2016

Categories: OBAVIJESTI LIJEČNICIMA | Napišite komentar

ZBRINJAVANJE KRONIČNE RANE – KOMPRESIVNA TERAPIJA

Crikvenica01

Crikvenica02

Categories: OBAVIJESTI LIJEČNICIMA | Napišite komentar

7. kongres KoHOM-a – Šibenik

 

 

 

 

Clipboard1

KoHOM_program 20×20 2016 WEB

Categories: OBAVIJESTI LIJEČNICIMA | Napišite komentar

Novi list 26.04.2016.

Hitni trakt nije brzi trakt: S uputnicom dolazi 7 posto pacijenata, vozilom hitne 19 posto, a ostali sami

Trijaža u KBC-u Rijeka

Napisao: Barbara Čalušić

Odmah po kontaktu s trijažnom sestrom pacijenti se dijele na pet kategorija: u prve tri spadaju životno ugroženi i oni moraju biti  pregledani u roku od pola sata, a pacijenti četvrte i  pete kategorije sigurno mogu pričekati sat-dva do prvog pregleda liječnika

.

Ekipa Hitnog trakta KBC-a Rijeka na Sušaku / Snimio Silvano Ježina
.

Nerijetko se može čuti od pacijenata da su na Hitnoj proveli pet sati, no pacijenti moraju znati da ne čekaju zato jer mi ništa ne radimo, nego čekaju jer mi obrađujemo druge pacijente. To što su kasnije primljeni, ne znači da nemamo pacijenata koji su možda došli nakon njih, ali je njihovo stanje znatno teže i hitnije, objašnjava dr. Ivana Blažević, jedna od 20 specijalizantica i specijalizanata hitne medicine koji se trenutno nalaze na specijalizaciji na sva tri lokaliteta Kliničkog bolničkog centra Rijeka.

Radi se o najvećem broju specijalizanata hitne medicine u jednoj hrvatskoj bolnici, a prvo polaganje specijalističkog ispita iz hitne medicine očekuje se iduće godine čime će riječka bolnica među prvima dobiti specijaliste hitne medicine u Hrvatskoj.

Teška politrauma

Na riječi dr. Blažević, nadovezuje se njezin kolega specijalizant, dr. Mate Matešić koji objašnjava specifičnosti australsko-azijske trijažne ljestvice koja se već treću godinu primjenjuje na Hitnom traktu KBC-a Rijeka i koja pacijente odmah po dolasku i kontaktu s trijažnom sestrom dijeli na pet kategorija koje označavaju sigurno vrijeme čekanja do prvog pregleda liječnika: prvu kategoriju u kojoj liječnik treba opskrbiti pacijenta odmah, drugu gdje pacijenta treba pregledat liječnik u roku od deset minuta te treću gdje pacijentu treba pristupiti u roku od najviše pola sata.

Trijažu provode dobro educirane sestre i tehničari

Trijažu pacijenata na hitnom bolničkom prijemu provode medicinske sestre ili tehničari s određenim brojem potrebnih godina provedenih u hitnoj medicini i položenim treningom trijaže. KBC Rijeka provodi treninge trijaže, a jedna od instruktorica je i Kata Ivanišević, medicinska sestra u Centru za hitnu medicinu riječkog lokaliteta.

– Smatram da su kolege koji provode trijažu dovoljno osposobljeni da prepoznaju hitno stanje što je i bit trijaže koja služi tome da prepozna hitnog pacijenta i da ubrza njegov protok u sustavu što uvelike pomaže samom pacijentu i liječnicima koji rade u hitnom traktu koji su po prirodi posla preopterećeni brojem pacijenata. Drugim riječima, nema govora o tome da su naši pacijenti ugroženi zato što ih naše sestre, koje su visoko obrazovane i rade u sustavu hitne medicine najmanje tri godine, trijažiraju u kategoriju koja nije hitna.

Uostalom, niti jedan pacijent se nakon obrade i pruženog liječenja ne otpušta iz sustava hitne medicine, a da ne dobije preporuku da se u prvom sljedećem mogućem terminu javi svojem liječniku obiteljske medicine. Tako se održava kontinuitet zdravstvene zaštite za svakog pacijenta. Trijaža nam omogućava prepoznavanje hitnoće i pravovremeno zbrinjavanje pacijenta, ističe Ivanišević.

To su životno ugroženi pacijenti, osobito ako se radi o prve dvije kategorije, dok su četvrta i peta kategorija pacijenti koji nisu hitni i koji mogu sigurno pričekati sat, odnosno dva sata do prvog pregleda liječnika. Pacijenti četvrte i pete kategorije koji čine i do polovice svih pacijenata Centra za hitnu medicinu KBC-a Rijeka, kao uostalom na većini hitnih prijema u Hrvatskoj, ujedno su i pacijenti koji su kod najavljene reforme hitne medicine indirektno navedeni kao oni koji će za posjet bolničkoj hitnoj službi, morati plaćati 150 kuna za pregled odnosno 75 kuna ako dobiju neku terapiju.

– Ako imamo reanimaciju ili tešku politraumu, dakle pacijenta prve kategorije, mi isključivo s tim pacijentom provedemo barem sat vremena, kao cjelovit tim hitne medicine koji osim liječnika sačinjavaju i sve medicinske sestre i tehničari u smjeni te portantini i administratori. Paralelno s tim, kod nas u hitni trakt i dalje dolazi pacijent koji je došao primiti cjepivo protiv tetanusa ili kojeg muči desetodnevni kašalj. Kad zbrinemo hitnog pacijenta onda se tek možemo posvetiti ostalim kategorijama, no treba znati da je hitna medicina nepredvidiva jer može se opet dogoditi hitni pacijent, odmah nakon što smo onog prethodnog zbrinuli na nekom od odjela, upozorava dr. Matešić.

Bol u prsima

Njegova kolegica dr. Blažević dodaje:

– Hitni trakt nije brzi trakt. Nama stupanj hitnoće ukazuje na prioritete po kojima ćemo raditi. To ne znači da ćemo zaboraviti druge pacijente, ali po stupnju trijaže znam da imam dva sata da pogledam pacijenta pete kategorije, a prioritet su mi oni gdje na raspolaganju imam samo minutu, deset minuta ili pola sata. Dakle naša dinamika ovisi o hitnoći pacijenta, a ne o vremenu njegova dolaska, ističe dr. Blažević.

U ožujku na Sušaku samo 8% pacijenata 1. i 2. kategorije

U ožujku je na sušačkom Hitnom traktu obrađeno sveukupno 2.676 bolesnika. Od toga je prvu kategoriju bolesnika činilo svega 0,37 posto, a drugu 7,73 posto. Iz treće kategorije bilo je 43,12 posto pacijenata dok su gotovo polovicu i ovaj put činili pacijennti četvrte i pete kategorije, pri je čemu pacijenata četvrte kategorije bilo preko 40 posto.

Kako objašnjava voditeljica Centra za hitnu medicinu na Sušaku dr. Martina Pavletić Peršić, australsko-azijska ljestvica pokazala se najučinkovitijom koja ima najmanju mogućnost pogreške kod trijaže hitnih pacijenata. Hitan pacijent koji je životno ugrožen, kako kaže, u ovom slučaju ne može biti neprepoznat, a svi se ostali trijažiraju prema svojim vodećim tegobama i izmjerenim vitalnim parametrima čime se omogućava objektivan uvid u njegovo stanje.

– U tom slučaju bol u prsima ne može biti ne-hitan pacijent s obzirom da ga taj simptom svrstava u kategoriju tri ili kategorije još veće hitnosti. Trijažni sustav i cijela organizacija rada u Hitnoj službi podređena je tome da hitan pacijent ne bude izgubljen u masi, a ljudi koji su, uvjetno rečeno, manje hitni i dalje ostaju u sustavu.

Kod nas dakle nitko nije u čekaonici već su svi pacijenti u sustavu obrade, tvrdi dr. Pavletić koja potvrđuje da pacijenti na Hitni prijem na Sušaku dolaze većinom samostalno, a najmanje ih pak dolazi s uputnicom od liječnika primarne zdravstvene zaštite.

Kronične bolesti

– Imamo svega sedam posto takvih pacijenata koji dolaze s tzv. hitnom uputnicom ili C2 uputnicom upućeni od svojeg liječnika obiteljske medicine, a sljedećih 19 posto su dovezeni kolima hitne pomoći.

Bolnički hitni prijem na Sušaku bilježi konstantan i vidljiv porast pacijenata svake godine. Procjenjuje se da broj pacijenata koji se ovdje obradi iz godine u godinu raste i do 20 posto. Sušački lokalitet u prosjeku broji oko 100 pacijenata dnevno, a ljeti se taj broj penje i do 120 dok na riječkom lokalitetu taj broj iznosi oko 60 pacijenata.

Kao jedan od razloga liječnici navode opće starenje populacije koje dovodi i do porasta kroničnih bolesti koje često imaju i svoju akutnu sliku. Pritom na Hitni trakt KBC-a na sva tri lokaliteta dolaze pacijenti i iz dvije susjedne županije, Istarske i Ličko-senjske te svih kvarnerskih otoka.

Iako će se budući specijalisti hitne medicine baviti granom medicine koja podrazumijeva težak i iscrpljujući rad, dr. Pavletić kaže da je to ujedno i dio medicine u kojem liječnik može vrlo neposredno vidjeti svoj učinak, a to je najčešće vrlo pozitivan osjećaj koji liječnika ispunjava zadovoljstvom.

Prva linija

– Naši su specijalizanti jako dobro educirani, oni nisu početnici ili stažisti, već liječnici koji se u početku svoje karijere najviše educiraju i mogu najviše dati, ističe voditeljica Centra za hitnu medicinu na sušačkom lokalitetu.

Specijalizanti hitne medicine specifičnost svoje profesije vide u činjenici da predstavljaju prvu liniju tercijarnog odnosno bolničkog sustava što nije slučaj u drugim specijalizacijama. Na hitni trakt može doći svatko u bilo koje doba dana i noći, a kako kaže dr. Matešić, to nije nikakva osobitost Rijeke ili Hrvatske, tako je na svim hitnim prijemima u svijetu gdje neprestano raste opterećenost sustava i broj pacijenata. Kao dodatnu pozitivnu dimenziju ove specijalizacije dodaje i suradnju sa svim ostalim odjelima i specijalnostima unutar bolnice

– Riječ je o dinamičnoj specijalizaciji koja zahtijeva široku bazu teoretskog znanja te poznavanje i provođenje naprednijih intervencijskih postupaka iz raznoraznih grana medicine. Ukratko ovo je vrlo raznoliko i nepredvidivo područje u kojem na temelju često malo podataka i početne dijagnostičke obrade, moramo donijeti brzu odluke i učiniti hitnu i sigurnu intervenciju. Ipak, učinak naših intervencija vidi se odmah i to pričinjava veliko zadovoljstvo u ovom poslu, zaključuje Matešić.

 

Categories: OBAVIJESTI LIJEČNICIMA | Napišite komentar

Jutarnji list 17.04.2016.

REPORTERKA JUTARNJEG DVIJE NOĆI PROVELA NA HITNOJ ‘Doktore, malo mi se upalio piercing na pupku, možete li ga pogledati?’

REPORTERKA JUTARNJEG DVIJE NOĆI PROVELA NA HITNOJ 'Doktore, malo mi se upalio piercing na pupku, možete li ga pogledati?'

Tek svaka treća osoba koja dođe na hitni prijam doista jest hitan slučaj. Dvije trećine njih bez ikakvih je posljedica na redovni pregled moglo otići svojem liječniku opće prakse dan poslije

Sat je otkucao točno 22.30 kad je kroz staklena vrata središnjeg hitnog prijama na Svetom Duhu prošao 50-godišnji gospodin prosijede, guste brade.

Na prijamnom pultu neće morati niti sekunde čekati na razgovor s trijažnom sestrom.

Večer je, naime, neobično mirna: žamor u čekaonici prigušeniji je nego što je to uobičajeno, a čak i sanitetska vozila nekako rijetko dolaze iako je vrijeme alergija i poljskih radova zbog kojih su bolnice pune građana s posjekotinama, čak i s odsječenim prstima.

“Dobra večer. Pao sam sa stepenica pa sam došao da mi malo pogledate rebra”, zausti gospodin pa trijažnoj sestri doda zdravstvenu iskaznicu i karticu dopunskog osiguranja.

Sestra je mladolika, ali nipošto neiskusna pa odmah procijeni da bi ozljeda mogla biti manje ozbiljna nego što će je on predstaviti.

“Boli vas?”

“Boli.”

“Od kad vas boli? Od danas?”

“A ne, već tjedan dana. Čujte, trpio sam kol’ko sam mogao, ali sad mi je već prejako.”

“A jeste išli kod svog liječnika?”

“Nisam.”

“Zašto?”

“A što da vam kažem? Nisam, priznajem, ja sam pošten čovjek”, završi pa sjedne u čekaonicu kako bi ga prozvao jedan od liječnika.

Nije uzalud dolazio.

Ovdje, na središnjem hitnom prijamu KB-a Sveti Duh dobit će uslugu o kakvoj mogu sanjati čak i u skandinavskim zemljama.

Za sedam dana stari pad na raspolaganju mu je nevjerojatnih osam specijalista (četiri kirurga, dva internista, neurologa i urolog), osam medicinskih sestara, rentgen, CT, EKG, usluga vađenja krvi, urološke pretrage – gotovo sve osim magnetske rezonance.

Medicinski raj

Ukratko – slika je to pravog malog medicinskog raja na zemlji, mjesta na kojem pacijenti u roku od dva sata praktično mogu dobiti potpunu uslugu, bez šetanja od odjela do odjela, bez izostajanja s posla, a često još i uz mogućnost besplatnog sanitetskog prijevoza.

“Doktore, gospođa moli sanitetski prijevoz. Kaže da je zaboravila broj od sina i sad ga nikako ne može nazvati da dođe po nju. Eto, naprosto joj je broj ispario…”, smiješno je i samoj medicinskoj sestri.

Formalno-pravno za uslugu saniteta nema razloga.

Žena je pokretna, nalazi su redovni, gušenje je prestalo – ali sina nema i nema, a ona se nikako sama ne može vratiti kući.

“To vam je naša tužna svakodnevica. Ljudi zloupotrebljavaju sustav, a račun plaćaju porezni obveznici”, govori mi moj sugovornik, jedan specijalist s kojim sam razgovarala tijekom našeg posjeta objedinjenom bolničkom hitnom prijamu.

Bolje nego u taksiju

Kasnije ću izračunati kako su ti porezni obveznici, u slučaju ove gospođe koja je do bolnice stigla zdrava, samo prijevoz sanitetskim vozilom platili 1225 kuna, kolika je tržišna cijena ove usluge.

Znam, zvuči previše, ali gospođa je ipak dobila bolju uslugu nego što bi ona bila u taksiju.

U njemu, za razliku od sanitetskih vozila, uz vozača nema još i medicinskog tehničara, a u vozilu Hitne pomoći uvijek bude pri ruci i jedan liječnik te oprema za mjerenja vitalnih funkcija, glukometar, umjetni kisik, respirator, EKG, defibrilatori..

Nije loše, posebno s obzirom na to da je usluga potpuno besplatna za pacijenta s dopunskim osiguranjem, često puta neovisno o tome je li riječ uistinu o hitnoj ili kroničnoj poteškoći s obzirom da je sustav postavljen tako da se na hitnost postupka – praktično može pozvati svatko.

A građani to itekako znaju.

U to smo se uvjerili na licu mjesta, tijekom dvije noći, u utorak i srijedu, koje smo proveli s dežurnim specijalistima na hitnom prijamu na Svetom Duhu.

Kao što sam navela, bile su to prilično mirne večeri, ali svejedno je u utorak između 19 i 1 sat u bolnicu ušetalo ili bilo dovezeno 25 pacijenata, od kojih je hitnih, prema svim protokolima i pravilima struke, bilo dvoje.

Jedan gospodin, za kojeg se sumnjalo da je doživio moždani udar, te mladić kojeg je dan prije u šumi ubola neka buba, a tu mu se večer sve do iznad lakta proširila sumnjiva crvena oteklina.

Onaj prvi odmah će biti zbrinut u zasebnu salu te brzo upućen na CT, a momka s ugrizom primit će specijalist internist te mu odmah dati terapiju kako mu se stanje ne bi pogoršalo.

U srijedu je bilo nešto više hitnih slučajeva.

Stigao je, recimo, jedan policajac kojem su povezali razrezani prst, jedna je žena u pratnji prijateljice s hitnog prijama izašla s gipsom na desnoj ruci, a jedan je malaksao, stariji gospodin u hodniku sjedio na svojim nosilima spojen na bocu s kisikom.

Središnji hitni prijam na KB-u Sveti Duh među prvima u zemlji otvoren je 2009. godine, prostire se na 2000 četvornih metara, a za hitne pacijente radi 24 sata dnevno.

Na prvu se vidi da je odlično organiziran, a u isto sam se imala priliku uvjeriti još prije dva mjeseca kad sam tamo dovela prijateljicu koja je pala s bicikla i slomila nos.

Unatoč gužvi, jer je čekaonica te subote u 18 sati bila dupkom puna, moja će prijateljica potpuno zbrinuta iz bolnice izaći za manje od dva sata, s povijenim nosom i nešto recepata.

Fraktura nosa, objašnjava mi trijažna sestra, doista jest slučaj za hitni prijem koji, prema pravilima struke, na red za pregled dolazi vrlo brzo.

Redoslijed čekanja trijažne sestre, kako mi objašnjavaju, određuju prema takozvanoj australsko-azijskoj trijažnoj skali.

To je ljestvica u kojoj sestra hitne pacijente razvrstava po kategorijama hitnosti ispitujući njihovo stanje svijesti, bolnosti, disanja i dišnih puteva.

Imate li sitnog?

Četvrta i peta kategorija su pacijenti koji u pravilu ni po kakvim osobinama ne spadaju u hitna stanja i koji će na pregled čekati i do dva sata, dok će prve tri kategorije kod liječnika dolaziti puno brže – odmah ili nakon maksimalno pola sata čekanja.

Kako je u utorak na Svetom Duhu bilo neobično mirno, svoju će zdravstvenu uslugu, iako nije hitna, jedna djevojka dobiti za manje od deset minuta.

“Ovako, upalio mi se piercing na pupku pa sam došla da mi to pogledate. Bila sam ovdje već zbog toga, prije tjedan dana. Dali ste mi antibiotike”, kaže djevojka pa iz novčanika izvadi zdravstvenu iskaznicu.

“A jeste li otišli zbog toga svojem doktoru?”, upita je sestra, ali joj mlađahna pacijentica lijepo objasni kako ga je posjetila, a on ju je savjetovao neka ode u studio gdje je bušila pupak da joj to čudo fino izvade.

“E, pa jeste bili u tom studiju?”, dalje je ispituje trijažna sestra, a pacijentica potvrdno kimne glavom.

“Jesam, i tamo su mi piercing specijalisti rekli da to nema potrebe vaditi. Ali ja mislim da ima pa sam evo došla k vama”, ponosno progovara te pogledom počne tražiti liječnika.

“Zbilja, ponekad mi se čini da ćemo ovdje morati početi tetovirati…”, dobaci mi jedan liječnik pa pogleda novog mladića koji je upravo ušetao kroz ulazna vrata.

Noga ga, kaže, boli već 20 dana, ali baš danas je neizdrživo.

“Ne, nisam popio ništa protiv bolova niti sam bio kod svog liječnika. Dajte, neka me netko pogleda, i to što prije jer moram ići pokupiti djecu. Googlao sam o svojem stanju, na internetu piše da bi to mogla biti tempirana bomba”, poviče iz čekaonice pa otrči do aparata sa sokovima i kavama.

Brzo će se vratiti do prijemnog pulta.

Bit će da ga je zamijenio s mjenjačnicom jer će trijažnu sestru pristojno zamoliti da mu potrganu novčanicu od 20 kuna zamijeni za cijelu.

“Neće mi je uzeti aparat…”, nezadovoljno joj objasni, ali ga ona zamoli da sjedne uz napomenu da mu baš nikako ne može zamijeniti novac.

Usputni dolazak

Taj nesretnik s nogom (za kojeg ću kasnije doznati da je kući otišao s potpuno čistom snimkom i preporukom da popije tabletu protiv bolova), osobno pridonosi udjelu od 58 posto pacijenata koji su, prema podacima Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, usluge hitnog bolničkog prijema u 2015. koristili neopravdano jer su bez ikakvih tegoba na redovni pregled sljedeći dan mogli otići svojem liječniku opće prakse.

Koliko je stvar apsurdna najbolje pokazuju brojke iz Statističkog ljetopisa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koje uredno bilježi količinu i bolesnička stanja obrađena kroz sustav hitne medicinske pomoći.

U toj godini, samo u sustavu županijskih zavoda za hitnu medicinu, stalno je radio 641 liječnik, od čega njih 143 specijalista, zajedno s još 1410 ostalih zdravstvenih djelatnika.

Sve zajedno, oni su u ordinacijama hitne medicine odradili 510.020 intervencija, u kućama pacijenata odrađeno ih je još 199.807, na terenu ih je zabilježeno nešto malo iznad 117.000, a odradili su djelatnici i 539.515 sanitetskih prijevoza.

Bilo je tu doista mnogo hitnih i teških stanja – poput akutnih infarkta, inzulta, prijeloma, otrovanja, puno duševnih poremećaja – ali i nevjerojatna količina prilično banalnih pojava koje se nikako ne mogu podvesti pod hitna stanja.

Na primjer, u 2014. godini uslugu Hitne medicinske pomoći čak 94 puta, dakle 1,8 puta tjedno, pacijenti su zatražili zbog dijagnoze – pretilosti.

Razroki ste? Stižemo

Dva puta tjedno negdje u Hrvatskoj netko je Hitnu pomoć zvao da bi mu liječnici na kraju dijagnosticirali kifozu ili skoliozu, a zabilježeno je čak pet slučajeva u kojima su liječnici na teren odlazili – zbog razrokosti!

Našlo se na tom popisu i 18.482 slučaja dermatitisa, egzema i urtikarija, 602 puta dijagnosticirana je spondilopatija, a broj nerazvrstanih stanja i “ostalih simptoma i znakova” popeo se na čak 195.664 od ukupno 878.000 zabilježenih stanja i bolesti.

To je statistika županijskih zavoda, a ona koja se odnosi na objedinjene hitne bolničke prijeme govori kako se na njima godišnje pregleda 569.000 pacijenata, uglavnom zbog boli u prsima, trbuhu ili zbog zaduha i trauma.

Pacijenti nerijetko na preglede dolaze usput, u četiri u noći, prije odlaska na more.

Jedan se tako u pet ujutro parkirao ispred bolničkog ulaza, u autu ostavio ženu i djecu, iz gepeka su mu virile ležaljke.

Kaže da živi u blizini i baš je s obitelji krenuo na more kad je osjetio bol u stopalu.

“Rekoh, kad ste mi već usput, da netko to pogleda”, kaže specijalizantu koji je na dežurstvo stigao u 19 sati večer prije.

Nakon što pregleda stopalo (čovjeku nije bilo ništa), na dežurstvu će ostati do sedam ujutro, do pola osam odradit će vizite, nakon toga slijedi sastanak odjela, a kući odlazi oko devet ujutro, kad dovrši papirologiju.

Uz sve dodatke i beneficije, plaća će mu maksimalno iznositi 10.500 kuna, a iskusnijem liječniku popet će se možda do 12.000 kuna neto.

“Razumijem ja ljude, ne čudi me da dolaze po sve i svašta i to je sve podnošljivo kad u bolnicu stižu u neko normalno vrijeme. Ali, kako da budem odmoran i priseban za slučajeve reanimacije, dakle doista hitne situacije, ako ljudi u pet ujutro do bolnice dolaze zbog boli u stopalu”, govori mi ovaj liječnik.

Njegova kolegica neurologinja susreće se s pacijentima koji pate od nesanice.

“Dođu u tri ujutro pa kažu da i inače ne mogu spavati. No, baš su danas odlučili doći na pregled. Što ću, ja sve odradim kako treba, zaključim da pate od nesanice, preporučim im nešto za spavanje i pošaljem ih kući”, govori mi dok ispija tursku kavu uz nadu da će je držati cijelu noć.

Jedan liječnik iz karlovačke Opće bolnice ispričao mi je svoj neobičan slučaj.

U nedjelju, u 18.30 sati, na hitni prijem KB-a Karlovac dolazi jedna majka s 14-godišnjom djevojkom.

Kći na ruci već pet dana ima kožnu promjenu veličine novčića od dvije kune pa traže da je pregleda specijalist.

“Nisam mogao odoljeti izmjeriti tu mikrosporozu i prepisati joj lokalnu terapiju. Gledajte, svi smo za to vjerojatno pomalo krivi – i specijalisti i pacijenti, ali i liječnici opće prakse. Moguće je da bi sustav naplate neopravdanih dolazaka ipak nešto promijenio jer način na koji se hitna pomoć koristi može ići samo na štetu uistinu hitnih pacijenata”, priča mi taj liječnik.

Iz vlastitog iskustva to mi potvrđuje i trijažna sestra sa Svetog Duha.

Ona bi stanje hitnosti pacijenta trebala, među ostalim, prepoznavati i po subjektivnom osjećaju bolnosti pacijenta, ali problem je to što korisnici često imaju različiti prag tolerancije na bol pa se nerijetko u čekaonici dogodi da najjače urlaju oni koji su najmanje hitni.

Moj sugovornik, jedan specijalizant, baš je nedavno primio jednu stariju gospođu koja je na hitni prijem došla zbog boli u nozi.

Uobičajena priča – kaže da je pala prije tri dana, ali tek ju je sada počelo neizdrživo boljeti.

Na rentgenu se pokazalo da žena puna tri dana gradom hoda sa slomljenom nogom koju je potrebno što prije sanirati, ali je zbog visoke tolerancije na bol bila ocijenila da nezgoda nije bila tako strašna.

Zloporabe sanitetskih vozila jednako su česte.

Tako je u utorak jedan kombi do Svetog Duha dovezao punašnu gospođu u kućnim šlapama.

U čekaonicu su je uvezli na nosilima, a ona je pak nasmijana od uha do uha veselo pozdravljala trijažnu sestru, tehničarku pa čak i mene.

Zaglavljeni prsten

Optimizam na licu zapravo je bio sasvim u skladu s njenom tegobom: baš je danas od svog liječnika saznala da ima cistu na nozi i sad osjeća bol pa se boji da je cista pukla.

Šepa, pa je pozvala sanitet, a nakon 10-ak minuta završit će u ordinaciji specijalizanta kirurgije.

U čekaonici će je dotle čekati suprug.

Brzo će odahnuti.

Njegovoj ženi nije ništa, dapače – nije čak niti nepokretna, a cista nije pukla.

“Svejedno, morate nam dati sanitet do doma. Pa kako da je nosim do prvog kata?”, zavapi stariji gospodin te se s nasmijanom pokretnom suprugom ukrca nazad u sanitetsko vozilo.

Samo za taj prijevoz sanitetom i vozilom Hitne pomoći iz državnog proračuna u 2014. godini potrošeno je 661 milijun kuna – svota dovoljna za financiranje više od polovice Pelješkog mosta.

Nema službenih podataka koliko od toga otpada na zloporabe, ali sudeći prema onome što je tijekom dva dana sanitetskim vozilima pristizalo do hitnog prijama na Svetom Duhu, i više je nego očito da bi sustav trebalo izmijeniti.

Još se jedna hitna intervencija prepričava po hodnicima zagrebačkih bolnica.

Liječnici su u noći primili djevojku kojoj je zaglavio prsten i nikako ga nije mogla skinuti s ruke.

Tko plaća?

Pokušavali su sapunom, vazelinom – svim i svačime, ali na kraju se do bolnice moralo zaletjeti vatrogasno vozilo.

Iz njega je izašao cijeli tim vatrogasaca, pod punom spremom, došli su do djevojke i prerezali joj nakit.

Prođe li najava reforme koju je najavio ministar zdravlja Dario Nakić, značajan dio ovih pacijenata za usluge primljene od nekih od najboljih medicinskih timova u zemlji, po novome bi, uspostavi li se da nisu bili hitni, morat će platiti 150 kuna.

Prolazim u utorak malo čekaonicom Svetoga Duha i gledam pacijente koje sam prije toga susrela na trijaži.

Sjedi tamo jedna gospođa koja je dan prije imala prometnu, ali je tek u utorak navečer odlučila poći liječniku.

Tu je i čovjek koji već dva tjedna suho kašlje (dobit će dijagnozu “tussis”, odnosno suhi kašalj i recept za Pholcodin kapsule za iskašljavanje), starija gospođa koja tri dana ima vrtoglavice, kao i jedna kćerka koja je majku dovela na hitnu zbog gušenja.

Kaže – bila je jučer kod svojeg doktora, vadili su joj krv, nalazi će biti tek sutra, ali ona ne može čekati.

Sad će joj na hitnom prijamu opet napraviti pretragu krvi, ali će nalaze dobiti odmah, u ponoć, pa joj to više odgovara nego čekati do sutra u sedam ujutro.

U čekaonici je i jedan suprug s uplakanom suprugom. “Doveo sam ženu, znate ona je danas popodne na poslu doživjela živčani slom od strane neposrednog rukovodstva i nije joj dobro”, kaže uplašeni gospodin pa zagrli suprugu.

“Recite, gospođo, jesu li vas fizički ozlijedili?”, pita sestra, ali žena odmahne glavom. “Ne. Ali sam doživjela stres, imam strašne glavobolje, ne osjećam se dobro…”, zaplače pa sjedne u hitnu čekaonicu.

Ipak, sustav je postavljen tako da će svi slučajevi automatski dobiti specijalističku njegu, a račun će na kraju ionako platiti netko drugi.

 

Categories: OBAVIJESTI LIJEČNICIMA | 1 komentar

HTV1 “Uvijek kontra” 15.04.2016.

O reformi zdravstva …

.

.

.

.

.

Categories: OBAVIJESTI LIJEČNICIMA | Napišite komentar

Vinkovačka TV 14.04.2016.

O reformi zdravstva …

.

.

.

.

.

.

Categories: OBAVIJESTI LIJEČNICIMA | Napišite komentar

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com. The Adventure Journal Theme.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

Pridruži se 36 drugih sljedbenika